Zona 9

Dobrodošli na moj blog

08.11.2018.

&

Jezdim

Milujem te po vratu
Moj Konjicu
Tvoja koža
Od jeze dršće
Jahao bih te da smijem
Ona
Mi zabranila
Ona ne da
Od sebe dalje
26.06.2018.

&

Fermam te

Blagi zefir digao je
Duvak tvoj
Tvoja nepažnja dokuči moju smjelost
Sa mnom bi gotovo
Veo ljubavi prekri
Moje moći
Moje oči
09.05.2018.

&

Pred put

Ono što je za ahiret
Ne ostavljaj živima
Sa sobom ponesi

Budi Ono
što si;
Insan

Neka zadnja misao bude posvećena Jednom
Neka adžbuz zeneb čovjeka
 Bude njegov rahmet

26.03.2018.

&

Zirni malo

Otvori tvrde dveri
Ljubavi moja
Znam,
Tu su vrata džehennema
Al' mi ne smeta

19.12.2017.

&

Nauk

Fiskus nije fikus
Ono
Podrežeš pa potlje
Bolje raste

fiskus- državna blagajna, državna imovina.

06.12.2017.

&

Sile tame

Krajnji domet čovječanstva
Sveo se na priznavanje
Već postojećeg stanja
Aparthejda

08.11.2017.

&

Na zgarištu

Davno prevrnut kamen
U ogradi gdje kuća stajaše
Izgorjeli pragovi soba
Pijesak još uvijek nedirnut igrom djece
Cigla s krova
Slivena u lijevi krak dima
Omeđina omeđena
Jaucima
Sprženo ljeto u panju dubova starih
Potraga za snom odprije stotinu ljeta
Lopovi potjerani zime, skoro te
Upali Arapi tegobni
 
Razbarušen il' razbašuren
Lažiran napad i maska mrkih
Mrtvih
Smrt u kolijevci
Netom iskopana raka
Zarad umrlog teleta

Lažni Arapi sjekoše redom
Katili uzavrelih žila
Rezahu

Jedna utekla žena
Skupljena u klufko
Strah pod korom jasena
Spomen
I ja proisteko iz Te
Obamrle žene

Sljepoća progledala

17.10.2017.

&

U ofisu

Neću pisati o koječemu. Bit će to vrlo precizan uradak.
 Ruke su mi još mirisale mirišljavom tvari za koju ne znam kako se zove. Nešto sam brisao po stolu jer je nešto i bilo prosuto. Brzo mi dosadilo.
 Izađoh u prostoriju iznad moje. Gore na prozoru pronašao sam saksiju sa osušenom ljubicom. Poželio sam u istoj nešto zanoviti. Dolje, na obronku mog pisaćeg stola, vidio sam neko sjeme. Bile su to omanje kuglice nečega. U stvari ličilo je „na“ pa sam, onako uz osmijeh, rekao da ću eksperimentisati. I tako...
 Sjeme sam gurnuo u ovlažen humus i pogodit ćete; izniklo je nešto. Bilo je zeleno. Klica se razgranavala u biljku. Biljka je svaki dan sve više rasla. Sjetih se kako je moja susretljivost prema drugarima, prije, poslije sputavala moje nastojanje da budem taj koji jesam. U stvari, nije to bilo baš tako. Sputavali su me travari za koje sam uzgajao iz sažaljenja. Nekoliko biljčica činilo je čudo od raspoloženja. Pitali bi me da li to zaista radim rad njih i čemu to sve ako ne koristim blagodet ludila. Odgovarao bih da je baš tako, radim to rad njih jer mi ih je žao. Zaista, bilo mi ih je žao jer su bili nesposobni za strah ili su se previše bojali te nisu davali oduška svom sveviđenju istine.
Pitali bi me i zašto jedan takav knjiški moljac kao što sam ja nosi pušku i puca po neprijatelju. Zašto nisam kao svi pošteni knjiški moljci negdje pobjegao? Odgovarao bih da mi je ionako bilo dosadno, a i zanimljivo su društvo. E takvi likovi su govorili;
„'ta će on, on da djeci predaje, on ih uči nečemu, ta za vrijeme rata nama je uzgajao travu. Doduše nije ju pušio.“
Bili su u pravu. Ništa me nije moglo oprati od te vrste grijeha. Mogao bih satima dokazivati kako nisam konzumirao, kako nisam prodavao. Ništa ne bi palilo. Uostalom ko bi mi vjerovao.
Sjećam se da su jednom prilikom, napušeni, otišli u neku akciju iz koje se malo njih vratilo čitavo. Imali su sreću pa u onom svom ludilu nisu uradili ništa nepromišljeno, sem što su bili tu gdje su bili, a nisu morali. Poslije su danima lizali rane pričajući kako je bilo strašno. Pričali bi kako su neprijateljski specijalci obukli njihove uniforme, a kako je bio snijeg i noć, nisu se mogli raspoznati. Tome je doprinosila i činjenica da su dobrovoljci bili iz raznih jedinica i da se ljudi nisu međusobno znali. Onda je nastala klaonica. U jednom momentu onaj što je s tobom nosio nosila žicom vas je davio. Imali su sreću pa su sredili nekolicinu. Mnogi nisu imali sreću. Poslije su ludilo nepromišljene akcije okvalifikovali nekom vrstom junaštva o kome nije moglo biti govora, bilo je sve sem to. Naizgled ozbiljno razrađena akcija bila je propast. Bila je to ozbiljno izdana akcija, bio je to jad i horor. Rodbina je zbog toga ostala vječno ožalošćena a patriotizam u crno zavijen.
Biljka na mom stolu pravilno se razvijala, bila je već visoka nekih pola metra. Lijepo se zelenila. Jedan list malo se prosušio pa sam ga otkinuo.
Ponekad zapalim škiju. Volim škiju mada mi sve usmrdi. Onda sam onaj listić smrvio i pomiješao sa duhanom. Prvi put zamotah jedan džoint. Baš sam čitao tekst u kom se veliča ljekovita strana trave. Osmijehnuh se:
„A nije valjda ovo tako ljekovito?“
Znao sam o uzgoju sve, o uživanju ništa. Povukoh još jedan dim. Onda se sjetih da bi neko mogao bahnuti u moj ofis. Stavih na vrata „closed“. Vratih se unutra. Uključih ventilaciju. Dim je dimio. Trava je radila svoje. Ja sam se nešto smješkao praveći grimase. Razmišljao sam kako i nije loše dunduliti. S krajnjim oprezom iz vidnog polja sklonih malu sakciju. Duh afričke ljubice bio je ljubomoran na travu. Razmišljao sam da su oni hahari bili u pravu; svakodnevicu često ne možeš normalno doživljavati.
Oni su dundulili u ratu, ja sam razmišljao kako je to bolje raditi u miru.

06.10.2017.

&

Na vrelu

Tražio je put do izvora
Nesmetano je letio
Trag vode bi sve tanji
Na izvoru bi samo mokra tačka
Zabrinu se
Svaki početak na tačku liči
Kraj na vječnost

02.10.2017.

&

Omaž slučajnosti

Greškom te ubih
Nisam htio
Logično
Žalim
Poslije se ispostavilo
Kako sam svijetu učinio uslugu 
Svijetu dobro
Meni
Nikakva utjeha


Stariji postovi

Zona 9
<< 11/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930


MOJI LINKOVI

Zona 3
MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
23469

Powered by Blogger.ba