Zona 9

Dobrodošli na moj blog

06.12.2017.

&

Sile tame

Krajnji domet čovječanstva
Sveo se na priznavanje
Već postojećeg stanja
Aparthejda

08.11.2017.

&

Na zgarištu

Davno prevrnut kamen
U ogradi gdje kuća stajaše
Izgorjeli pragovi soba
Pijesak još uvijek nedirnut igrom djece
Cigla s krova
Slivena u lijevi krak dima
Omeđina omeđena
Jaucima
Sprženo ljeto u panju dubova starih
Potraga za snom odprije stotinu ljeta
Lopovi potjerani zime, skoro te
Upali Arapi tegobni
 
Razbarušen il' razbašuren
Lažiran napad i maska mrkih
Mrtvih
Smrt u kolijevci
Netom iskopana raka
Zarad umrlog teleta

Lažni Arapi sjekoše redom
Katili uzavrelih žila
Rezahu

Jedna utekla žena
Skupljena u klufko
Strah pod korom jasena
Spomen
I ja proisteko iz Te
Obamrle žene

Sljepoća progledala

17.10.2017.

&

U ofisu

Neću pisati o koječemu. Bit će to vrlo precizan uradak.
 Ruke su mi još mirisale mirišljavom tvari za koju ne znam kako se zove. Nešto sam brisao po stolu jer je nešto i bilo prosuto. Brzo mi dosadilo.
 Izađoh u prostoriju iznad moje. Gore na prozoru pronašao sam saksiju sa osušenom ljubicom. Poželio sam u istoj nešto zanoviti. Dolje, na obronku mog pisaćeg stola, vidio sam neko sjeme. Bile su to omanje kuglice nečega. U stvari ličilo je „na“ pa sam, onako uz osmijeh, rekao da ću eksperimentisati. I tako...
 Sjeme sam gurnuo u ovlažen humus i pogodit ćete; izniklo je nešto. Bilo je zeleno. Klica se razgranavala u biljku. Biljka je svaki dan sve više rasla. Sjetih se kako je moja susretljivost prema drugarima, prije, poslije sputavala moje nastojanje da budem taj koji jesam. U stvari, nije to bilo baš tako. Sputavali su me travari za koje sam uzgajao iz sažaljenja. Nekoliko biljčica činilo je čudo od raspoloženja. Pitali bi me da li to zaista radim rad njih i čemu to sve ako ne koristim blagodet ludila. Odgovarao bih da je baš tako, radim to rad njih jer mi ih je žao. Zaista, bilo mi ih je žao jer su bili nesposobni za strah ili su se previše bojali te nisu davali oduška svom sveviđenju istine.
Pitali bi me i zašto jedan takav knjiški moljac kao što sam ja nosi pušku i puca po neprijatelju. Zašto nisam kao svi pošteni knjiški moljci negdje pobjegao? Odgovarao bih da mi je ionako bilo dosadno, a i zanimljivo su društvo. E takvi likovi su govorili;
„'ta će on, on da djeci predaje, on ih uči nečemu, ta za vrijeme rata nama je uzgajao travu. Doduše nije ju pušio.“
Bili su u pravu. Ništa me nije moglo oprati od te vrste grijeha. Mogao bih satima dokazivati kako nisam konzumirao, kako nisam prodavao. Ništa ne bi palilo. Uostalom ko bi mi vjerovao.
Sjećam se da su jednom prilikom, napušeni, otišli u neku akciju iz koje se malo njih vratilo čitavo. Imali su sreću pa u onom svom ludilu nisu uradili ništa nepromišljeno, sem što su bili tu gdje su bili, a nisu morali. Poslije su danima lizali rane pričajući kako je bilo strašno. Pričali bi kako su neprijateljski specijalci obukli njihove uniforme, a kako je bio snijeg i noć, nisu se mogli raspoznati. Tome je doprinosila i činjenica da su dobrovoljci bili iz raznih jedinica i da se ljudi nisu međusobno znali. Onda je nastala klaonica. U jednom momentu onaj što je s tobom nosio nosila žicom vas je davio. Imali su sreću pa su sredili nekolicinu. Mnogi nisu imali sreću. Poslije su ludilo nepromišljene akcije okvalifikovali nekom vrstom junaštva o kome nije moglo biti govora, bilo je sve sem to. Naizgled ozbiljno razrađena akcija bila je propast. Bila je to ozbiljno izdana akcija, bio je to jad i horor. Rodbina je zbog toga ostala vječno ožalošćena a patriotizam u crno zavijen.
Biljka na mom stolu pravilno se razvijala, bila je već visoka nekih pola metra. Lijepo se zelenila. Jedan list malo se prosušio pa sam ga otkinuo.
Ponekad zapalim škiju. Volim škiju mada mi sve usmrdi. Onda sam onaj listić smrvio i pomiješao sa duhanom. Prvi put zamotah jedan džoint. Baš sam čitao tekst u kom se veliča ljekovita strana trave. Osmijehnuh se:
„A nije valjda ovo tako ljekovito?“
Znao sam o uzgoju sve, o uživanju ništa. Povukoh još jedan dim. Onda se sjetih da bi neko mogao bahnuti u moj ofis. Stavih na vrata „closed“. Vratih se unutra. Uključih ventilaciju. Dim je dimio. Trava je radila svoje. Ja sam se nešto smješkao praveći grimase. Razmišljao sam kako i nije loše dunduliti. S krajnjim oprezom iz vidnog polja sklonih malu sakciju. Duh afričke ljubice bio je ljubomoran na travu. Razmišljao sam da su oni hahari bili u pravu; svakodnevicu često ne možeš normalno doživljavati.
Oni su dundulili u ratu, ja sam razmišljao kako je to bolje raditi u miru.

06.10.2017.

&

Na vrelu

Tražio je put do izvora
Nesmetano je letio
Trag vode bi sve tanji
Na izvoru bi samo mokra tačka
Zabrinu se
Svaki početak na tačku liči
Kraj na vječnost

02.10.2017.

&

Omaž slučajnosti

Greškom te ubih
Nisam htio
Logično
Žalim
Poslije se ispostavilo
Kako sam svijetu učinio uslugu 
Svijetu dobro
Meni
Nikakva utjeha

27.09.2017.

&

Slijed

Kad
Stanete na zmijsko klupko
Ili na mačkin rep,
Poravnajte se po užem smislu
I ne lupajte glavu:
Sigurno
Ćete bit ujedeno ogrebani

15.09.2017.

&

Bilo je to ovako:
Zaspao sam… Preko plota vrebaju me dva psa, jedan je manji- smeđ, drugi ogroman - crn. Tu su. Skaču na mene. Nije neka igra u pitanju. Pokušavam ih izbjeći, trčkaram amo-tamo, slabo mi uspijeva, stalno mi dahću za vratom.
Puste ledine, plotovi. Preskačem plot. Preskočili su plot… skačem u vis. Skočiše u vis. Plazim jezik. Oni to bolje rade. Odjednom, negdje sam na svojoj zemlji, tamo gdje se rat vodio, idem prema nekim šumarcima.
Gore, naviše, nešto se važno dešava. Krila mi pomažu. Skoro i ne hodam. Na mjestima miriše stelja zemlje. U zraku mirišem suhu dubovinu, spaljenu travu. Mogu osjetiti i pseći dah. Miriše na ljude.
 Ti su mi psi jako bliski, stalno su oko mene i samo što me ne zgrabe… čujem pseći lavež sličan ljudskom govoru... probudim se sav nakostriješen, mokar od znoja.
Je li ovo bilo podsvjesno vraćanje na dan kada me ugrizao pas ili je nešto drugo?
Ne znam, ali mi je jako drago da me psi nisu ujeli u snu. Težak san, jedan od njih. Nekim, ljudima san je svojstven.

12.09.2017.

&

Stala je

Voda prestade šobotati
Vodenice točak
Stade
Sve stade
Usiljeni momenat
Tupo odjekivaše tišinom
Šta se zbilo
Zašto vodenica stoji
Zašto šareni leptir
Više ne oblijeće
Zašto kamen šuplji
Ne odjekuje pod udarom
Vode

06.09.2017.

&

U Tartaru

Čuo sam:
Umri!
Moj glas il' glas tuđina?
Zvuk se čuo u tunelu,
Otamo,
Odakle se ne bi
Trebao
Čuti
Čuo sam:
Živi!
Nisam vjerovao ušima
Nisam znao
Sanjam li
Jesam li živ Il' mrtav

31.08.2017.

&

Na kuli

Sa starinom
Sam oduvijek Blizak
U kamenoj kuli
Vrijedno rujem
Potkopavam potkovane temelje starosti
Upitne prošlosti
Vrijedan sam
Ozbiljan
Upućen, bezobziran
Tražim i ono što ne nalazim
Tražim i naći ću...
Na dubini od jedva metar
Nalazim koru raževa hljeba
Koprenu vjere zatrpanu nesagorjelim ugljevljem
Duvak beo, ocvali mušebak spokoja
Nadžak slomljen
Zabijen u nagorjelu ruku
Pramen kose plave
Okrajak oka smeđa
Nož u plećki orla
Razdvojene sijamce bola
Čegrtušu i poskoka
Dva rovita jajeta
Sokola
Dva ptića guščja
Jednu omaglicu
Ostatak sinije
Rukohvat soli
Staricu u peleni
Ljubav u zapećku
Jednu nepotrošenu brašnjenicu
Nađoh i lepezu misli
Puhnuh
Duhnuh u rog jelena
Razlomih kotlinu
Vrati se lelek uma


Stariji postovi

Zona 9
<< 12/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


MOJI LINKOVI

Zona 3
MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
17941

Powered by Blogger.ba