Zona 9

Dobrodošli na moj blog

17.10.2017.

&

U ofisu

Neću pisati o koječemu. Bit će to vrlo precizan uradak.
 Ruke su mi još mirisale mirišljavom tvari za koju ne znam kako se zove. Nešto sam brisao po stolu jer je nešto i bilo prosuto. Brzo mi dosadilo.
 Izađoh u prostoriju iznad moje. Gore na prozoru pronašao sam saksiju sa osušenom ljubicom. Poželio sam u istoj nešto zanoviti. Dolje, na obronku mog pisaćeg stola, vidio sam neko sjeme. Bile su to omanje kuglice nečega. U stvari ličilo je „na“ pa sam, onako uz osmijeh, rekao da ću eksperimentisati. I tako...
 Sjeme sam gurnuo u ovlažen humus i pogodit ćete; izniklo je nešto. Bilo je zeleno. Klica se razgranavala u biljku. Biljka je svaki dan sve više rasla. Sjetih se kako je moja susretljivost prema drugarima, prije, poslije sputavala moje nastojanje da budem taj koji jesam. U stvari, nije to bilo baš tako. Sputavali su me travari za koje sam uzgajao iz sažaljenja. Nekoliko biljčica činilo je čudo od raspoloženja. Pitali bi me da li to zaista radim rad njih i čemu to sve ako ne koristim blagodet ludila. Odgovarao bih da je baš tako, radim to rad njih jer mi ih je žao. Zaista, bilo mi ih je žao jer su bili nesposobni za strah ili su se previše bojali te nisu davali oduška svom sveviđenju istine.
Pitali bi me i zašto jedan takav knjiški moljac kao što sam ja nosi pušku i puca po neprijatelju. Zašto nisam kao svi pošteni knjiški moljci negdje pobjegao? Odgovarao bih da mi je ionako bilo dosadno, a i zanimljivo su društvo. E takvi likovi su govorili;
„'ta će on, on da djeci predaje, on ih uči nečemu, ta za vrijeme rata nama je uzgajao travu. Doduše nije ju pušio.“
Bili su u pravu. Ništa me nije moglo oprati od te vrste grijeha. Mogao bih satima dokazivati kako nisam konzumirao, kako nisam prodavao. Ništa ne bi palilo. Uostalom ko bi mi vjerovao.
Sjećam se da su jednom prilikom, napušeni, otišli u neku akciju iz koje se malo njih vratilo čitavo. Imali su sreću pa u onom svom ludilu nisu uradili ništa nepromišljeno, sem što su bili tu gdje su bili, a nisu morali. Poslije su danima lizali rane pričajući kako je bilo strašno. Pričali bi kako su neprijateljski specijalci obukli njihove uniforme, a kako je bio snijeg i noć, nisu se mogli raspoznati. Tome je doprinosila i činjenica da su dobrovoljci bili iz raznih jedinica i da se ljudi nisu međusobno znali. Onda je nastala klaonica. U jednom momentu onaj što je s tobom nosio nosila žicom vas je davio. Imali su sreću pa su sredili nekolicinu. Mnogi nisu imali sreću. Poslije su ludilo nepromišljene akcije okvalifikovali nekom vrstom junaštva o kome nije moglo biti govora, bilo je sve sem to. Naizgled ozbiljno razrađena akcija bila je propast. Bila je to ozbiljno izdana akcija, bio je to jad i horor. Rodbina je zbog toga ostala vječno ožalošćena a patriotizam u crno zavijen.
Biljka na mom stolu pravilno se razvijala, bila je već visoka nekih pola metra. Lijepo se zelenila. Jedan list malo se prosušio pa sam ga otkinuo.
Ponekad zapalim škiju. Volim škiju mada mi sve usmrdi. Onda sam onaj listić smrvio i pomiješao sa duhanom. Prvi put zamotah jedan džoint. Baš sam čitao tekst u kom se veliča ljekovita strana trave. Osmijehnuh se:
„A nije valjda ovo tako ljekovito?“
Znao sam o uzgoju sve, o uživanju ništa. Povukoh još jedan dim. Onda se sjetih da bi neko mogao bahnuti u moj ofis. Stavih na vrata „closed“. Vratih se unutra. Uključih ventilaciju. Dim je dimio. Trava je radila svoje. Ja sam se nešto smješkao praveći grimase. Razmišljao sam kako i nije loše dunduliti. S krajnjim oprezom iz vidnog polja sklonih malu sakciju. Duh afričke ljubice bio je ljubomoran na travu. Razmišljao sam da su oni hahari bili u pravu; svakodnevicu često ne možeš normalno doživljavati.
Oni su dundulili u ratu, ja sam razmišljao kako je to bolje raditi u miru.

Zona 9
<< 10/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


MOJI LINKOVI

Zona 3
MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
23280

Powered by Blogger.ba