beats by dre cheap

&

SREBRENA DJEVOJKA

13. je bio. Juli. Vidjeh je u bijeloj haljini, bosu.
Kraj rijeke, zagledanu u daljinu.
Upitah je: „Ko si ti, čudna djevojko?“ O čemu sanjaš? O suncu? O putovanjima? O zemljama dalekim? O morima plavim? O sreći?"
Ne okrenu se djevojka u bijelom.
Upitah je ponovo:
 „Odgovori mi djevojko u bijelom! Zašto si sama? Sanjaš li svoje najbliže?“
 Okrenu se. Toliko boli ne vidjeh nigdje. Tihim glasom progovori:
"Ja nemam snova
 - Uništeni su. Sunca više za mene nema
- Zašlo je jednog jula. Nepovratno.
Nemam više ni zemlje, ni mora nemam više. A ti me pitaš za sreću.
Šta je to?
Pusti me da bolujem, pusti me, ja imam pravo na svoju tugu!“
„Kako se zoveš ?“ upitah je sa strahom.
Suza kanu niz njeno lice i ona reče:
 „Ja se zovem Srebrenica. ....„
Zanijemih, poklekoh. Pružih ruku da je zagrlim, da je utješim…… Shvatih.
Nje nema. Zagrlih tišinu, zagrlih bol, zagrlih tugu. I bi mi sve jasno
- Ona ne postoji, ona je samo u mojim mislima, svake noći.
Srebrenica i ja, ja i Srebrenica .
 Naida Dž.

Zona 9
http://badanj.blogger.ba
11/07/2017 12:28